Mali vrabac

Mali vrabac

„Mali vrabac“ nadimak koji je pratio do kraja života  je čuvena francuska pevačica šansona i nacionalna muzička ikona.

„Ljubav je drhtaj i taj drhatj se ne naruči, on dođe retko baš retko. Nije fer koliko retko“. Kada sam pročitala te reči u momentu sam pomislila na pevačicu koja je imala velike uspone i padove u ljubavi, ali je i dalje pevala odu ljubavi, strasno na jedinstven način. Njene šansone se i dalje slušaju i pevaju.

Edit Đovana Gasion rođena je 19.12.1915. godine u Belvilu, u Parizu. Ime je dobila po britanskoj bolničarki Edit Kavel koja je bila pogubljena pošto je pomagala francuskim vojnicima da pobegnu iz nemačkog zarobljeništva. Otac joj bio ulični akrobata, a majka pevačica italijanskog porekla koja ih napustila da bi gradila muzičku karijeru. Do desete godine čuvala ju je očeva majka koja je imala bordel i ona na taj period ima lepe uspomene. Pošto je jako lepo pevala nastupala je sa svojim ocem na ulici. Kada joj se otac razboleo radila je kao sluškinja, ali nije se dugo zadržala. Strast prema pevanju je bila jača. Život je nije mazio, vrlo rano je postala majka, ali ćerkica joj umire sa dve godine. Prebacivala je sebi da bi možda ostala živa da ih nije ostavila zarad pevanja na ulici, nikada nije oprostila sebi.

Sreća joj se osmehuje 1935. godine kada ju je čuo vlasnik kabarea „Gernu“, Luj Lupe. Izvodila je šansonu Žana Reneora „Mali vrabac“. Oduševljen njenim pevanjem angažuje je da peva za 40 franka po noći i daje joj nadimak Mali vrabac. Ubrzo se pročulo za nju u umetničkim krugovima . Svako veče su dolazili da slušaju ženu tako malog rasta, a tako snažnog glasa koji oduzima dah. Sklopila je ugovor sa diskografskom kućom, ali posle ubistva vlasnika i sumnje da je ona učestvovala u tome vraća se na početak na ulicu. Tada u njen život ulazi Rajmon Asom, on se brinuo o njenoj karijeri. Napisao joj je par pesama i ona postaje popularna i konačno cela Francuska saznaje za nju. Počinje Drugi svetski rat, u toku rata družila se sa nemačkim oficirima, pevala je za njih. Optuživali su je da je izdajnik, a ona se pravdala da je to radila da bi pomagala francuskim zarobljenicima u logoru.

„La vie en Rose“ pesma koja će obeležiti njenu karijeru kao jednu od najboljih koju je otpevala, učinila ju je planetarnom zvezdom.Odlazi na turneju po Americi, konačno je Mali Vrabac dotakla nebo u punoj snazi i uspela da se vine među zvezde. Za nju je bilo poznato da je bila muški Don Žuan, menjala je muškarce i uživala je u životu, ali sve se promenilo kada je u njen život ušao poznati bokser Serdan. U početku su se samo družili, ali ljubav je nadjačala sve prepreke koje su ih delile. On je bio ljubav njenog života. Njemu je posvetila pesmu „Hymne a l amour“, izgubila ga je u avionskoj nereći kada je na njen zahtev krenuo da joj se pridruži u Americi. To je slomilo i predala se alkoholu. Do kraja je ostala dosledna svom buntovničkom stilu življenja. Na nastupu je pala u nesvest i tada saznaje da boluje od raka jetre, ali i tako teško bolesna odlučuje da snimi još jednu pesmu koja ju je od prvog momenta opčinila „Non, je neregret rien“.

U njen život ulazi još jedan muškarac koji će ostati sa njom do samog kraja. 10.oktobra 1963. godine umire u planinama Kana, njen muž ispunjava njenu poslednju želju umutanu u čaršave dovodi je u njen rodni grad da je sahrani. Kada su čuli obožavaoci, ispunili su trgove, ulice da isprate Malog vrabca na večiti počinak. Ona je ostala francuski ponos, žena koja je srcem pevala.

Za nju sam slučajno čula posle još jedne neuspele audicije, razočarana pričala sam sa Isom kada mi je ona predložila da poslušam i pokušam da otpevam neku pesmu od Edit Pjaf. Moja jačina i boja glasa bi odgovarala njenim pesmama po njenom mišljenju.  Tako sam otkrila jedan magični vokal koji mi je osvojio srce divnim šansonama. Ona zaista ima divne pesme i prelepe tekstove, u kojima svi možemo da pronađemo deo sebe. Svako od nas je doživeo neku ljubav koja nas je obeležila za čitav život, vreme prolazi, ali neke rane se sporo ili nikad ne zacele.

„Ako jednom  život te ukrade od mene. Ako umreš, a daleko si od mene, nebitno je ako me voliš zato što bih i ja umrla, imali bi za nas večnost“. Život piše romane i svako od nas dobije parče pakla i parče raja koji čini naš život i uspomene koje smo proživeli. Zato treba nekada da gledamo život u ružičastom i hrabro iščekivati šta nam donosi sutrašnji dan.

 

5 1 vote
Article Rating
Podelite tekst sa prijateljima!
Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments

Prijavite se u email zajednicu!

Dobro došli na let broj 091107, avio kompanije Praskozorje sa polaznog aerodroma Avantura. Planirano vreme putovanja par sekundi do odredišta Zajednica. Želimo Vam prijatno putovanje!

PRIJAVITE SE DA DOBIJATE NOVOSTI SA SAJTA
Email adrese ne ustupaju se trećim licima ni pod kojim uslovima.