
23 апр Doba nežnosti
Doba nežnosti u svima nama izaziva onaj prijatan, topli, ušuškani, voljeni i bezbedan osećaj. U susret našoj sledećoj avanturi gde ćemo čitati najlepša ljubavna pisma velikana, razmišljam da li bi u tom slučaju doba nežnosti smatrali davno zaboravljenim vremenom? Da li je digitalno doba označilo smrt romantike? Ne volim da mislim da je to prošlo vreme. Uprkos svemu mislim da je nežnost prisutna i ne bih rekla da su ljubavna pisma prošlost.
Pisanje pisama nekada je bio uobičajan vid komunikacije, kao nama mailovi, sms, dm itd. Da, slažem se da se ne može porediti sa opširnošću, vremenom čekanja i sa količinom radosti koja su pristigla pisma pružala. Ipak, ukoliko ste razdvojeni pola sveta od drage osobe ne možete baš da kažete da mail i stizanje za manje od minut nisu prednosti. Pre mislim da se izgubila ideja pisanja, strpljenja i izdvajanja vremena. Ah da, imamo i snimanje audi poruka. Čuti nečiji glas jeste velika prednost, kao i video pozivi. Svako doba ima svoje pozitivne i negativne strane, ali opet ne znači da je jedno doba isključilo u potpunosti drugo.
Pisanje ljubavnih pisama danas daje posebniju draž, možda i više nego ranije. Danas znači da je neko skupio hrabrosti, izdvojio vreme i potrudio se da vam ispiše svoja iskrena osećanja sa željom da vam pokaže koliko ste posebni. Važilo je ovo sve i u 18. veku, ali danas kada ljudi nemaju tu naviku jeste nekako baš specijalno.
Osećaj dok držimo papir u rukama ispisan samo za nas, tako opipljiv s obzirom na digitalnu eru, i iščitavajući ga u udobnosti doma ili gde god, najviše u udobnosti našeg srca, proučavajući rukopis ili zamišljati uopšte osobu kako piše izaziva osećaj dragocenosti, posvećenosti i prisutnosti. Osećaj jedine devojke na celom svetu!
Iščitavajući i pripremajući sledeću avanturu o ljubavnim pismima neka pisma su mi se više dopala, neka manje. Bilo mi je zabavno da iščekujem rezultat i svoje komentare. Od kitnjastih do veoma realnih pisama i rekacija „ovo je nešto što bih tačno ja napisala“ ili „klasičan laskavac“, počinjete na neki način da otkrivate sebe. Šta bi vam se svidelo, šta ne bi, kakvo biste vi pismo želeli da dobijete.
Bez obzira na kraju kakva su to pisma bila, osećala sam neku privilegiju čitajući neke intimne misli, želje, nade, neuzvraćene ljubavi, vapaj brakova na samoj ivici, molbe, fantazije itd. Svi mi želimo biti voljeni i svima nama je potrebna emocija. Staviti na papir reči, otvoriti predele ne samo srca, već i duše, vaših tananih osećanja i posve ljudske prirode pripadanja i traženja druge polovine koja bi nas upotpunila je nešto veoma intimno. Izloženi ste što čoveka čini veoma krhkim. Dajete oružje nekom za vaše uništenje. Dobiti nečije iskreno ljubavno pismo je nešto čega ćete se uvek sećati i pismo koje ćete zauvek rado iščitavati, pa makar samo iz sećanja.
Kako je Nelson rekao „Ema je Nelsonova Alfa i Omega“, ova rečenica mi se posebno dopala. Kao i rečenica: „Puno srce lako može preliti, ali prava punoća ostaje unutra“. Oduševljavale su me i one rečenice kada zaista osećate nekoga, a ne morate pisati tonu nežnih reči da bi to opisali nrp. „Nisi naročito poetična, ali si uprkos tome pesnikinja do srži“.
Cilj avanture „Doba nežnosti“ je da se malo ušuškamo, da budemo malo razmaženi i nežni, ali takođe i da probudimo naše emocije, kao što se sve i budi u proleće. Osim što sebe fizički pripremamo za leto, pripremimo i nešto mnogo dublje od toga – nas same. U narednih nekoliko mailova u našoj Zajednici bavićemo se ljubavnim pismima velikana i kako je to bilo udvarati se na taj način. Da li ćete se pronaći u nekom pismu? Da li ćete možda poželeti da napišete neko? Da li ćete i vi komentarisati kao ja i procenjivati? Šta ćete osetiti? Ukoliko želite da nam se pridružite prijavite se putem ovog linka u našu Zajednicu.
Dobrodošli u doba nežnosti!